Novosti
26. listopada 2026.
“A sada Williamsov Superman – jer Hrvatska je super”
U pravom američkom stilu – u crveno svjetlucavom sakou i sjajno raspoložen – dirigent Franz Anton Krager predvodio je subotnju večer punu mladenačkog veselja sa Simfonijskim orkestrom Muzičke akademije u Zagrebu, a koncertu je prethodio razgled Dvorane za naše pretplatnike.
„Dok sam studirao, naš profesor dirigiranja obećao nam je otkriti glavnu tajnu vrhunskog dirigenta“, počeo je jednu od anegdota maestro na razgovoru s umjetnicima nakon koncerta protekle subote i nastavio: „Kad se približio kraj semestra, tražili smo da nam to napokon otkrije, a on je rekao: Svirajte s najboljim muzičarima!“
A da upravo orkestar naše najstarije visokoškolske glazbene ustanove zaslužuje njegovu visoku ocjenu, maestro Krager je potvrdio ovim riječima:
„Da sam večeras zatvorio oči, pomislio bih da sviram s nekim sjajnim američkim orkestrom, pa i ovu američku skladbu s repertoara!“
Odnosilo se to na Četiri plesne epizode iz baleta Rodeo velikog američkog skladatelja Aarona Coplanda, čija je životna misija bila stvoriti autentičan američki izraz u klasičnoj glazbi. U mislima smo otplovili na pravi američki ranč, u priču Kaubojke koja se ne uklapa u tamošnje muško okružje, ali naposljetku pronalazi svoju ljubavnu sreću…
Koncert je započeo također djelom 20. stoljeća, Koncertnom uvertirom, KM 59 jednog od najvećih hrvatskih skladatelja Borisa Papandopula, a nakon stanke uživali smo u Četvrtoj simfoniji u f-molu Petra Iljiča Čajkovskog.
Inače, „KM“ kod Borisa Papandopula su inicijali muzikologa koji su proučavali i sređivali njegovu ostavštinu, pokojne Erike Krpan i mnogo mlađeg, još iznimno aktivnog dr. sc. Davora Merkaša iz Muzičkog informativnog centra (MIC-a) Lisinskog.
Taj treći koncert u ciklusu Lisinski subotom donio je iznimno lijepo popunjenu Veliku dvoranu koja je vrvila mladima – kolegama i prijateljima mladih muzičara, naravno i ponosnim članovima obitelji, ali većinu gledališta ispunili su vjerni pretplatnici našeg najstarijeg ciklusa.
A Simfonijski orkestar Muzičke akademije u Zagrebu zaista je velik ansambl. Od prvog trenutka svirke osjetila se simpatija i veselje s kojim su pripremali program s maestrom Kragerom. Svaki aplauz veliki američki dirigent iskoristio je da poimence pozove svaku dionicu da ustane, dok su se iz gedališta orili mladenački povici odobravanja…
Na kraju se maestro obratio publici: „Očekujete dodatak, zar ne? Poznat vam je John Williams, je li? Dakle: njegov Superman – jer Hrvatska je super!“
Dvoranom su zaorili zvuci glavne teme iz kultnog filma, glazba još živućeg 94-godišnjeg skladatelja, jednog od najvećih kad je filmska glazba u pitanju (Ralje, Ratovi zvijezda, Indiana Jones, E. T., Jurski park, Schindlerova lista, Harry Potter…)
Dok su materijale za programsku knjižicu pripremili studenti Muzičke akademije pod mentorstvom profesora dr. sc. Ivana Ćurkovića s Odsjeka za muzikologiju, orekstar su uvježbali izv. prof. art. Matija Fortuna i troje studenata dirigiranja. Razgovor nakon koncerta vodila je studentica muzikologije Klara Lončarević.
„Prije nego sam postao dirigent, bio sam udaraljkaš“, otkrio je maestro Krager. „Prvi bubanj vidio sam visoko na polici u stanu svoje bake i tako je krenulo!“
Naglasio je da nitko ne može biti dirigent tko dobro ne vlada nekim instrumentom.
„Dirigent je prirodni neprijatelj orkestra“, dodao je (napola) u šali, ali je istaknuo kako mu je najvažnije da i dirigent i ostali glazbenici u probama i nastupu – uživaju.
Trubačica Danijela Grejza objasnila je da su koristili dvije vrste truba, jednu za Papandopula i Coplanda, a drugu za Čajkovskog.
Koncertna majstorica orkestra Matilda Matković rekla je da je Copland bio poseban izazov zbog neobičnih ritmova u toj plesnoj glazbi američkog Zapada.
„To je drugačije od našeg klasičnog brojanja, posebno za gudače, ali drago mi je da smo uspjeli“, rastumačila je violinistica.
Misao za kraj ponudio je maestro Krager:
„Svaki skladatelj ima neki svoj glas. Naći taj glas posao je dirigenta i svih ostalih na podiju. Ovi studenti večeras našli su glas svakog od trojice kompozitora!“
Prije koncerta, Dvorana Lisinski organizirala je razgled dvorane Tajnim odajama Lisinskog za naše pretplatnike. Odaziv je bio velik, a proveli smo velike ljubitelje Lisinskog i dobre poznavatelje njegovih „javnih“ prostora kroz njih, ali i „iza scene“. Uz kratke informacije iz povijesti Dvorane i razne zanimljivosti, nešto više od sat vremena prošlo je u trenu.
Pretplatnici su obišli Veliku i Malu dvoranu (ušavši tamo gdje ulaze umjetnici), stubišta za izvođače, hodnike u kupoli, kabine režije rasvjete i tona te kabine s reflektorima iznad Velike dvorane, vidjeli spremište instrumenata i dizalo koje ih podiže na pozornicu, garderobe izvođača, zavrili su u zgradu aneksa u kojoj su uredi Lisinskog i Zagrebačke filharmonije, vidjeli nekadašnji Elektronski studio Lisinski Igora Savina i legendarni Digitalni studio Lisinski, ukopan između blagajni i Male dvorane u doba Univerzijade '87….
Možda su se neki prisjetili i poznate uzrečice, koju bismo za ovu prigodu mogli parafrazirati: Upoznaj još bolje Lisinski, da bi ga još više volio!
Hrvoje Dečak / KDVL
Foto: Tomislav Jagar