Novosti
2. studenoga 2022.
Glazbena proslava Mladena Tarbuka
Svojevrstan odmak od provjereno uspješne programske koncepcije jednog od najomiljenijih koncertnih ciklusa, 'Lisinski subotom', bio je 29. listopada obljetnički koncert skladatelja, dirigenta, pedagoga, organizatora i promicatelja hrvatskoga glazbenog stvaralaštva Mladena Tarbuka.
Svakako hvalevrijedan potez koji je, u povodu njegova 60. rođendana i 35. obljetnice umjetničkog rada, u Koncertnu dvoranu Vatroslava Lisinskog privukao brojnu i šaroliku publiku, od redovitih pretplatnika ciklusa, do poklonika višeslojnog djelovanja maestra Tarbuka.
Višeslojnog, budući da su doista brojna i ravnopravno zastupljena njegova postignuća, uspjesi i zalaganja kao skladatelja koji teži visokim umjetničkim dosezima, dirigenta obimnog repertoara, pedagoga, ali i posvećenog revitalizatora hrvatskoga glazbenog naslijeđa, glazbenog pisca, predanog organizatora glazbenog života i predsjednika Hrvatskog društva skladatelja. U prilog svemu navedenom svjedoči i detaljno pripremljena programska knjižica, u koju je uvršten i Tarbukov autobiografski kronološki pregled najznačajnijih događaja iz njegova umjetničkog života, iz kojeg bi uistinu teško bilo izdvojiti tek nekoliko ključnih trenutaka.
Uoči obljetničkog koncerta, u ime Hrvatskoga društva glazbenih umjetnika, dr. sc. Jelena Knešaurek Carić, uz prigodan govor, Mladenu Tarbuku uručila je priznanje Zlatno zvono koje se dodjeljuje uz obilježavanje visokih obljetnica umjetničkog rada i rođendana članova te pojedincima osobito zaslužnima za razvoj glazbenog života u Republici Hrvatskoj.
U nastavku koncertne večeri, osmišljene u cjelini bez stanke te satkane od triju njegovih skladbi i Schubertove Treće simfonije, Mladen Tarbuk, uz uloge skladatelja i dirigenta, ovom prigodom uglednog komornog orkestra Wiener Concert-Vereina, vrlo živopisno, nepretenciozno i s uvjerenjem vodio je publiku kroz program. Tako smo doznali razloge izbora njegovih skladbi, ali i Schubertove simfonije, kao i okolnosti u kojima su one nastale ili su bile izvedene.
Zanimljiva je i poveznica maestra Tarbuka i Wiener Concert-Verein orkestra koju je potom provukao i kroz izbor programa. Naime, osmišljavajući program, Tarbuk je želio u njega unijeti dašak svoje međunarodne karijere pa je tako, nakon prvotnih razmatranja ansambala iz Srednje Amerike i Poljske, iz praktičnih razloga odluka pala na Wiener Concert-Verein, s kojim je prvi put surađivao sredinom 2000-tih godina.
Stoga je, prigodno, odlučio otvoriti koncertnu večer skladbom A Trip Around Austria, svojim ranim ostvarenjem iz 1994. godine, nastalim na narudžbu Festivala mladih u Deutschlandsbergu. Pritom mu je namjera bila stvoriti djelo kojim će suvremeni glazbeni izričaj približiti mlađim naraštajima, uklopivši ju u koncept zamišljenoga glazbenog putovanja kroz države koje okružuju Austriju i naposljetku sam Beč.
Od prvih taktova svojevrsne suite, sastavljene od živopisnih, nerijetko i duhovitih glazbenih razglednica orisanih folklorom i karakterističnim plesovima svakoga područja, glazbenici iz komornog orkestra Wiener Concert-Vereina pokazali su sklad u iznošenju dopadljivoga glazbenog sadržaja, s lakoćom ostvarivši tečnu suradnju s maestrom Tarbukom.
Nakon prpošnoga početka, uslijedilo je Tarbukovo kontrastno ostvarenje, Preludij, arija i fuga, natjecateljska skladba za koju mu je 2005. godine dodijeljena nagrada Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, a praizveo ju je upravo komorni orkestar Wiener Concert-Vereina. Kompleksno djelo iz kojeg izvire skladateljevo umijeće nastalo je u teškom životnom, točnije profesionalnom razdoblju usred kojeg se našao pa stoga, uz kolažni karakter, odaje i svojevrsnu samorefleksiju, iznoseći čitav spektar emocija i naposljetku, snagu razuma.
Treće, ujedno i posljednje Tarbukovo djelo na programu, bila je skladba Sebastian u snu, nastala 1997. godine, za koju je nadahnuće pronašao u istoimenom ciklusu pjesama austrijskog pjesnika Georga Trakla (1887.-1914.), stopivši ga s očinskim emocijama i nježnom uspavankom svom prvom sinu Sebastianu. Članovi ansambla usredotočeno su i zorno oblikovali eterično ozračje toga delikatnog ostvarenja koje su 1999. godine praizveli Zagrebački solisti.
Za kraj svoje glazbene proslave, Mladen Tarbuk ostavio je nostalgični trenutak odlučivši se prisjetiti svoga dirigentskog debija u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog 1988. godine, kada je dirigirao Trećom simfonijom u D-duru Franza Schuberta, koju je pripremio i za ovu prigodu. Nastala stvaralački iznimno plodne 1815. godine, Treća simfonija svojim se nepretencioznim, no optimističnim karakterom prikladno uklopila u programsku koncepciju koncerta.
Upravo je takvo bilo i prozračno muziciranje komornog orkestra Wiener Concert-Vereina, koji je pod sugestivnim vodstvom maestra Tarbuka pružio skladnu, umjerenu i stilski prilagođenu interpretaciju toga ranog Schubertova ostvarenja.
Izvor: Bojana Plećaš Kalebota, Glazba.hr
Foto: CROPIX