Mlada je mahom bila i brojna publika koja je bučnim odobravanjem popratila izvedbu ostvarenu velikim žarom i disciplinom pod ravnanjem uglednog mađarskog pedagoga i dirigenta Gábora Hollerunga.

 

Naklonost koju danas mladi glazbenici i mlada publika osjećaju za baroknu glazbu nije od jučer. Razlistala se osobito sredinom 20. stoljeća pojavom Nicolausa Harnoncourta i njegovih povijesno obaviještenih interpretacija kojih su brojne snimke učinile svoje i opčinile niz generacija, pretvarajući ih u vjerne sljedbenike. Kod nas je s barokom išlo nešto sporije, no zahvaljujući Varaždinskim baroknim večerima i mnogim entuzijastima koji su različitim putevima specijalizirali barokno glazbeno umijeće došlo se i do profesionalnog ansambla, poput popularne HRBA-e, ali i do onih koji će se nakon studija temeljito educirani baviti bogatim baroknim razdobljem.

 

Na tom putu, uz genijalnog Bacha, uporna i goropadna Händelova ličnost nezaobilazan je korak. Možda ponajviše upravo u oratorijskim djelima, i svjetovnim i duhovnim, koje je počeo skladati u inat jer mu nisu htjeli izvoditi opere. Zna se kako je završilo: danas su i njegove opere i oratoriji mjerilo epohe, ali i suvremene popularnosti, a ako u nekoj sredini izostaju, sredina gubi!

 

Ovaj kod nas relativno nepoznat oratorij poseban je zbog svog komornog oblika koji kroz izjave i dijaloge Anđela, Lucifera, Marije Magdalene, Marije Kleofine i sv. Ivana Evanđelista opisuje zadnje dane do Uskrsnuća u refleksivno dramatiziranom libretu suvremenika C. S. Capecea.

 

Manje uobičajeno religiozan, a više kao metafora borbe dobra i zla u određenom kontekstu, oratorij "Uskrsnuće" iznimka je u svom žanru i kao takav vrijedan pozornosti, a obilje Händelovih vokalnih bravura u arijama osigurava mu i očekivanu atraktivnost koja nije izostala. Uvjerljive soliste - studente Petru Cik, Dinu Jularić Ivančić, Benjamina Šurana i Mislava Lucića predvodila je vokalno i interpretacijske izvrsna Nikolina Hrkać kao Anđeo, uz mladi orkestar koji je poput pjevača, čini se, s guštom osvajao ljepote Händelove glazbe. 

 

Izvor: Jutarnji list / Jagoda Martinčević

Foto: Tomislav Jagar