Platforma Lisinski srijedom i u novoj sezoni predstavlja vrhunske domaće i svjetske izvođače world musica, jazza, bluesa, folka, popa, eksperimentalne glazbe i drugih žanrova.

 

U suradnji s Izvorištima, prvi koncert sezone 7. listopada održat će Söndörgő, jedan od najuzbudljivijih, najinovativnijih i najuspješnijih bendova međunarodne world music scene.

Članovi sastava su glazbenici koji dolaze iz obitelji duboko povezane s tradicijskom glazbom i koji su originalnim izvedbama te neuobičajenom kombinacijom instrumenata – u čijem je središtu tambura – izgradili jedinstven spoj virtuoznosti, inovacije i poštovanja prema tradiciji.

 

U bendu su četiri člana obitelji Eredics; trojica smo braća (Áron, Benjamin i Salamon), a Dávid nam je rođak. Ábel Dénes se pridružio Söndörgőu 2020., nakon što je naš prethodni kontrabasist napustio grupu. Naš otac i stric osnivači su ansambla Vujicsics, svjetski poznate južnoslavenske folklorne glazbene skupine iz Mađarske koja nastupa već više od 50 godina. Odrastali smo uz njihove probe i koncerte.

Dávid je sa svojim srednjoškolskim kolegama 1995. osnovao bend. Nedostajala im je još jedna tamburaška dionica pa je pozvao Árona na prvu probu. Áron je tada imao samo 11 godina. I tako je započela priča benda Söndörgő.

 

Za sve je kriv Vujicsics ansambl… Njihov pristup nam je bio iznimno važan primjer. Na početku mađarskog pokreta táncház* okrenuli su se tradicijskoj glazbi, a unutar nje kulturi južnoslavenskih manjina u Mađarskoj, dijelom i zbog obiteljskih korijena. Shvatili su da je ono što je Transilvanija za mađarsku gudačku folklornu glazbu, za njih je bilo „u susjednoj ulici” (Pomáz i okolne manjinske zajednice). Uzeli su ime Tihaméra Vujicsicsa, najvažnijeg istraživača te glazbene kulture.

No ono što je najviše utjecalo na nas bila je spoznaja koliko su oni tu glazbu osobno doživljavali. Izvodili su iznimno vrijednu i slabo poznatu glazbu s najvećom preciznošću komorne glazbe i umjetničkom kvalitetom. Naš je otac stalno bio na turnejama. I mi smo željeli to isto raditi.

Od Vujicsicsa smo, među mnogim drugim stvarima, naučili i način aranžiranja tradicijske glazbe. Ono što je divno u njihovoj glazbi jest to da jedva primjećujete što rade drukčije u odnosu na izvorni materijal, a ipak osjećate kako taj glazbeni pristup može višestruko pojačati emocionalni učinak koji već postoji u izvorniku.

Jedan način razumijevanja glazbenog puta Söndörgőa su naši neprestani pokušaji ponovnog proživljavanja tog iskustva: pronaći najbolji izraz dojma koji na nas ostavlja izvorna, tradicijska glazba. Danas je u našoj glazbi puno lakše čuti „što radimo drukčije”, ali i dalje crpimo iz istog izvora kao i naši preci.

 

Svi smo prošli formalno glazbeno obrazovanje; svi smo započeli s klasičnom glazbom, a diplomirali smo na Odsjeku za tradicijsku glazbu Muzičke akademije Franc Liszt, gdje su danas neki od nas i predavači. Naravno, od najranijeg djetinjstva imali smo priliku učiti tradicijsku glazbu na proslavama, plesovima i táncház okupljanjima, gdje smo mogli promatrati starije glazbenike.

Najveća škola uvijek je bilo zajedničko muziciranje s velikim majstorima: Józsefom Kovácsom Versendijem, legendarnim tamburašem iz Mohácsa; Ferusom Mustafovim, kraljem saksofona iz Skopja; ili jazz velikanom Chrisom Potterom. S njima smo snimili i albume.

 

Bartók nije postigao veličinu samo kao skladatelj nego i kao sakupljač i istraživač tradicijske glazbe. Prikupljao je, analizirao i razvijao sustave klasifikacije ne samo za mađarsku glazbu nego i za glazbu susjednih i udaljenijih naroda. Komparativna etnomuzikologija usko je povezana s njegovim imenom. Vjerojatno ne postoji nitko tko je dublje razumio glazbu Karpatskoga bazena od njega. Kroz taj rad došao je do slojeva u kojima razlike postupno nestaju, a pojavljuje se zajednička elementarna srž. U vlastitim skladbama uspio je prenijeti tu elementarnu energiju. To je snažno utjecalo na nas.

 

Primijetili smo da će se svatko tko je dovoljno otvoren da nas sluša, čak i ako ne zna točno što će čuti, na kraju prepustiti istom osjećaju kojem se i mi prepuštamo na pozornici. Ljudi najčešće ističu da je na našim koncertima očito koliko uživamo u sviranju i koliko smo duboko međusobno povezani tijekom nastupa.

 

Ovo će biti naš prvi koncert u Zagrebu. Kao što smo spomenuli, balkanska tradicija, a posebno tamburaška tradicija, iznimno nam je važna i nadamo se da će publika to osjetiti. Veseli nas što se naše tambure, na neki način, vraćaju kući u Zagreb. 

 

Ulaznice za koncert stoje 30 eura i dostupne su na blagajnama Dvorane i online OVDJE.

---