Komemoraciju je otvorio Paolo Sfeci. Nakon njega, od Akija su se s pozornice oprostili Neven Frangeš, Nikša Bratoš, Dino Jelusić i Husein Hasanefendić - Hus. 

 

U emotivnom govoru Akija se prisjetio Neven Frangeš rekavši da je Aki došao „u naš grad, kao u Husovoj pjesmi: naoružan samo smješkom. On je njime bio naoružan, ali je njime sve razoružao. Zagreb ga je volio i on je volio Zagreb. Postao je Zagrepčanin, ali nikad nije zaboravio Skoplje.“ 

 

Nikša Bratoš o Akiju je rekao da je "radio punim srcem, punom emocijom i nikad se nije štedio", a tugu zbog Akijevog odlaska nije mogao sakriti ni mladi pjevač Dino Jelusić, kojemu su Aki i Parni valjak bili „dom“.

 

Posljednji se od Akija oprostio njegov član benda i suosnivač Husein Hasanefendić – Hus: "Kad bih napisao neki tekst i bio nesiguran je li to dobro, tek dok bi on to otpjevao, onda je valjalo i imalo smisla..." 

 

"Svi smo mi, bez obzira na fasadu koju nosimo i pompu na pozornici, svi smo mi nesigurni u sebe. I on je bio nesiguran u sebe. Ali i ova tuga je potvrda da su ga svi voljeli i da će svima dugo, dugo ostati u sjećanju. On je bio takva zvijezda da je jednostavno morao otići uz eksploziju. Ne mogu ga zamisliti kao starčića koji se ne može više popeti na pozornicu i koji hrani golubove u parku..."