Riječ je o jednom od ključnih djela hrvatske glazbene moderne, koje je tom prigodom predstavljeno kroz reprezentativno izdanje snimljeno odmah poslije koncertne izvedbe održane 18. siječnja 2024. u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog. Izvedba i snimanje realizirani su u suradnji Hrvatske radiotelevizije, Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu i Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog, u povodu 150. obljetnice rođenja i 90. obljetnice smrti skladatelja Blagoja Berse.

 

Opera Oganj, praizvedena 1911. u zagrebačkom HNK, jedno je od temeljnih ostvarenja hrvatske operne literature. Iako se nije izvodila često, kroz povijest su je nosila neka od najvećih pjevačkih imena – od Zinke Kunc tridesetih godina prošlog stoljeća do zapaženih novijih izvedbi, čime se potvrđuje kontinuitet njezine umjetničke vrijednosti.

 

Na ovom izdanju, koje je objavljeno u ediciji Ligatura (HRT – HDS/Cantus), sudjelovali su Simfonijski orkestar i Zbor te Dječji zbor HRT-a, Zbor Opere HNK u Zagrebu te istaknuti solisti Opere HNK – sopranistica Valentina Fijačko Kobić, tenor Stjepan Franetović, bariton Ljubomir Puškarić, bas Luciano Batinić, bas Siniša Štork i bariton Siniša Hapač – pod ravnanjem dirigenta Aleksandra Markovića.

 

„Možda sam i malo subjektivna kao intendantica, ali ne samo ja – i publika i kritika slažu se da su oni idealni interpreti ovih uloga“, istaknula je intendantica HNK Iva Hraste Sočo. „A zbor, koji često dođe kao ‘šećer na kraju’, u posljednje vrijeme zaista ostvaruje vrhunske rezultate i može se svrstati među najbolje u zemlji.“

 

O važnosti samog projekta govorila je i rukovoditeljica RJ Glazba HRT-a Ivana Kocelj: „Ovo je dokument jednog vremena i jedne generacije umjetnika, ali i više od toga. Oganj je, nakon Ljubavi i zlobe, Porina i Zrinjskog, nova stepenica u projektu izvedbi, snimanja i objavi ključnih glazbeno-scenskih djela iz povijesti hrvatske glazbe u njihovu integralnom obliku koji smo na HRT-u pokrenuli prije deset godina. Možda je neobično da takva inicijativa dolazi od ansambala HRT-a koji su primarno koncertni, ne operni ansambli, ali upravo su naši dragocjeni resursi u vidu vrsnih ton-majstora, tehnike i producenata bili poticaj da se upustimo u taj ‘dug vraćanja prošlosti’. Jer činjenica je da mnoga ključna djela hrvatske glazbe nikada nisu bila snimljena onako kako su ih autori zamislili. Poznavati hrvatsku glazbu u mjeri u kojoj poznajemo nacionalnu književnost, cilj je kojem stremimo.“

 

Dirigent Aleksandar Marković naglasio je kako je projekt od samog početka zahtijevao duboko uranjanje u partituru: „Poziv da sudjelujem u ovom projektu prihvatio sam objeručke, jer sam već prije radio Bersinu glazbu – Sablasti, Sunčana polja, Hamleta – i imao sam uvid u njezinu kvalitetu. Dobro se sjećam trenutka kad sam krenuo raditi – bio je jedan tmuran studeni u Beču, sivo nebo, baš onako težak dan. Čitam libreto, koji je i sam dosta mračan, i pomislim: ovo će biti ozbiljan posao. Imao sam mjesec i pol do početka proba i odmah sam krenuo. Kako sam ulazio u partituru, postajalo mi je jasno da je riječ o djelu ogromnog potencijala – ne samo vrhunski orkestriranom, nego punom ideja, mašte i zanatske preciznosti. Velik posao je bio pred nama, ali imao sam sreću raditi s izvrsnim timom. Svi smo se, što se kaže, uhvatili posla i odlučili iznijeti Oganj u cijelosti – prvo na koncertu, a zatim ga i snimiti. Sve se to odvijalo u dvorani koju izuzetno volim – Lisinskom. To je prostor koji oplemenjuje zvuk i daje vam inspiraciju da se potpuno posvetite glazbi.“

 

Upravo je Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog, kao mjesto izvedbe i snimanja, bila ključni partner u realizaciji projekta.

 

„To nije samo koncertni prostor nego zapravo jedini adekvatan prostor za ovako velika snimanja – bez njega ovakva produkcija ne bi bila moguća. Suradnja je, zapravo, lajtmotiv svega ovoga – Dvorana Lisinski i Hrvatska radiotelevizija zajedno stvaraju i produciraju programe za našu zajedničku publiku. Jer Lisinski nije samo zgrada ni pozornica – on je i aktivan sudionik u stvaranju programa i realizaciji ovako velikih produkcija.“, istaknula je ravnateljica dvorane Nina Čalopek, dodavši kako je suradnja s ansamblima HRT-a sve intenzivnija i vidljiva kroz brojne zajedničke projekte.

 

Složenost samog procesa snimanja istaknuo je glazbeni producent Krešimir Seletković: „Snimanje traje određeni broj termina, ali nakon toga dolaze mjeseci rada – kroz editing, miks i mastering zapravo iz početka gradimo tonski svijet te partiture. To je veliki posao i želim zahvaliti svim izvođačima i cijelom timu, a posebno kolegi Božidaru Panduriću – dva tjedna smo praktički živjeli u studiju i slušali Oganj nekoliko puta dnevno.“

 

Edicija Ligatura, u sklopu koje je diskografsko izdanje Ognja objavljeno, tijekom godina se razvila od platforme za suvremenu glazbu prema širem obuhvatu hrvatske glazbene baštine. „Krenuli smo od suvremene glazbe, ali smo se postupno otvorili i prema jazzu i baštini – i Oganj je jedan veliki, važan korak“, rekla je urednica edicije Ligatura Marija Saraga, savjetnica za program i razvoj u HDS-u. „Ono što se možda ne vidi odmah jest koliko ljudi sudjeluje u nastanku jednog ovakvog izdanja. Nakon snimanja, tu je još cijela ‘vojska’ ljudi – od uredništva do produkcije. Posebno bih istaknula našu urednicu Srđanu Vrsalović, koja s velikim entuzijazmom i pažnjom brine o svakom detalju – od autora tekstova do likovnog oblikovanja.“

 

U svečanom predstavljanju u foajeu HNK-a, uz ostale sugovornike, sudjelovala je i stručno moderirala muzikologinja Zrinka Matić.

 

Urednica samog izdanja je muzikologinja Srđana Vrsalović. Za tonsko snimanje, miks i mastering zaslužan je Božidar Pandurić, dok glazbenu produkciju potpisuje Krešimir Seletković. Lekturu izdanja potpisuju Ozren K. Glaser i Darija Šćukanec za hrvatski jezik te Lucija Miletić za njemački jezik, a prijevod libreta na engleski jezik izradio je Leo Beslać. Vizualni identitet izdanja dodatno je obogaćen naslovnicom s radom „Strukture mrlja“ umjetnice Vide Meić (kolografija, 2020.), dok je kustoska suradnica edicije Karla Pudar. Likovno oblikovanje potpisuju Ana Nikolić Baće i Emil Šimik (Econik d.o.o.).