Nakon 35 godina u Lisinski se vratila spisateljica, redateljica, vizualna umjetnica, skladateljica i pjevačica koja je već desetljećima na samom vrhu eksperimentalne glazbe i performansa. Došla je s njujorškim jazz-sastavom Sexmob, a njihov diskurzivni performans Republic of Love o stanju umjetnosti i svijeta u kriznim vremenima puna dvorana ispratila je suzama ganuća i ovacijama. O tome svjedoče i napisi u medijima.

 

„Već od prvih minuta koncerta bilo je jasno da Laurie Anderson i dalje ostaje rijetka umjetnica koja je istodobno avangardna performerica, stand-up komičarka, filozofkinja medija i pop autorica“, piše Leila Topić na portalu Ravno do dna i nastavlja:

„Njezini koncerti nikada nisu bili samo koncerti. Posrijedi je hibrid između spoken word performansa, političkog eseja, elektroničkog rituala i vrlo precizne ironije, odnosno humora. Upravo zato Laurie Anderson i danas uspijeva napraviti ono što rijetkima polazi za rukom: povezati eksperimentalnu umjetnost i široku publiku bez pojednostavljivanja vlastitih ideja. Njezini nastupi i dalje ostaju neponovljiva forma između poetskog monologa, multimedijskog eseja i elektroničkog performansa.

 

Vrhunac večeri je bio umjetničin poziv publici da zajedno s njom tijekom završne pjesme ‘Born, Never Asked’ izvede pojednostavljeni segment 21. forme. I doista, čitav Lisinski počeo je zajedno s njom polako izvoditi pokrete rukama, stvarajući gotovo nestvaran prizor kolektivne koncentracije i smirenosti usred koncertne dvorane. Bio je to jedan od rijetkih trenutaka u kojima koncert postaje zajednički ritual usredotočenosti. Na nekoliko minuta svi smo postali građani njezine privremene ‘Republic of Love’, zajednice povezane ljubavlju.“

 

Hrvoje Horvat svoj je prikaz u Večernjem listu počeo naslovom: „Uz citate Reeda, Dylana, Ginsberga i Burroughsa, bila je to svjetovna misa koja publici otvara oči. Sjajno!“

„Vremena su komplicirana i potrebno je nekako kontekstualizirati različite pojave i događaje u društvu. Laurie Anderson svojim koncertom koji smo vidjeli u punoj dvorani Vatroslava Lisinskog u utorak navečer učinila je baš to i oduševila publiku“, napisao je glazbeni kritičar i nastavio:

„Mnogi koji su mislili da će vidjeti nerazumljiv art-performance doživjeli su upravo suprotno. Vrlo razumljiva, duhovita, bolno precizna, Laurie Anderson poput nekog dragog vodiča u sat i pedeset minuta nastupa sastavljenog od narativnih dijelova i pjesama ponudila je prilično sveobuhvatan prikaz, neku vrstu emocionalno-intelektualnog kompasa za lakše kretanje po kompliciranoj svakodnevici.

 

'Svakih petnaest godina krenemo u rat i pronađemo neprijatelje koje moramo – ubiti', objasnila je odmah na početku, jer kao Amerikanki još od United States I-IV njena zemlja joj je najveća inspiracija. A danas ima puno razloga za nadograditi taj koncept. Stoga je čitav koncert s projekcijama starih fotografija Boba Dylana, Gertrude Stein, Allena Ginsberga, Williama Burroughsa i drugih, s njihovim citatima na velikom pozadinskom videoekranu, dao kontekst te „čitave proklete američke priče“ koju je Andersonova vlastitim pjesmama i monolozima samo aktualizirala. „Republic o Love“ najavila je prisjećanjem na nedavni skup u Austriji čija je tema bio odnos države, vlade i – ljubavi“, napisao je uz ostalo Horvat.

 

„Nimalo elitistička, vrlo razumljiva i artistički opako prodorna, Laurie Anderson u Lisinskom je bila i majstor koji s publikom vježba tai chi na bisu (pročitajte Lou Reedovu knjigu Vještina ravne crte – moj tai chi prevedenu i kod nas), a i čitav koncert bio je posvećen njemu. Ogroman aplauz nakon zamalo dva sata nastupa pokazao je da su mnogi izašli iz dvorane s par dodatnih pitanja u glavi i bogatiji za iskustvo kakvo vam je prije 60 godina priuštio Bob Dylan, danas Springsteen, a u Lisinskom Laurie Anderson. Razlike među njima samo su žanrovske, suštinski radi se o ljudima koji svoju umjetnost koriste na razumljiv i utjecajan način da bi postavili pitanja o funkcioniranju suvremenog društva na koja je teško dobiti odgovore“, zaključio je kritičar Večernjeg lista.

 

Aleksandar Dragaš u Jutarnjem listu je ustvrdio je da je nastup Republic Of Love Laurie Anderson bio „više koncept nego koncert“ zbog mnogih monologa i spoken-word performansa, ali da je njezin nastup bio „dojmljiv poziv na humanost ljudi i borbu protiv dehumanizacije čovječanstva“.

 

Tena Šarčević je na portalu Glazba.hr napisala da je „Laurie Anderson sinoć u Lisinskom priredila pametnu, bolnu, duhovitu, poetsku dijagnozu jednog trenutka u civilizaciji, a isporučila ju je s dostojanstvom i nevjerojatnom lakoćom žene koja ima 78 godina, a umjesto šutnje odabrala je i dalje govoriti.“

 

„Cijeli je nastup bio vrlo intertekstualan“, napisala je uz ostalo kritičarka i objasnila i ovo iz nastupa Laurie Anderson: „Govorila je, među ostalim, o prepirci između JD Vancea i pape Lava oko pojma ordo amoris, latinskog koncepta 'pravilno uređene ljubavi' koji je Vance, američki potpredsjednik i konvertit na katolicizam, koristio kao teološku legitimaciju imigracijske politike. Ljubav prema obitelji dolazi prva, onda prema susjedima, onda prema sunarodnjacima, a tek onda prema ostatku čovječanstva. U Vanceovoj interpretaciji to znači: deportirajmo strance, jer oni su na dnu naše ljestvice brige. Lav je odgovorio pismom američkim biskupima: kršćanska ljubav nije koncentrični krug koji se širi od srca prema van, nego ljubav otvorena svima, bez iznimke. Anderson je zaključila: ljubav se ne može rangirati, a da pritom ne prestane biti ljubav.“

 

Foto: Boris Ščitar