Niz je dirigenata koji su mu pisali povijest, od prvog Antonina Dvořáka, do Gustava Mahlera, osobito zaslužnog Václava Talicha, sve do Jiříja Bělohláveka i danas omiljenog Semjona Bičkova.

 

Ovaj 71-godišnji Rus kao šef dirigent stigao je s orkestrom u Zagreb i razveselio programom 20. i aktualnog stoljeća. 

Ne događa se često da se u istoj večeri nađu Béla Bartók i Igor Stravinski, dvojica modernih kapitalaca, danas već i klasika. Divna mogućnost za usporedbu kao i za snage orkestra.

A Češka filharmonija očito je moćan i dobro ekipiran orkestar za hrvanje s teškim partiturama koje ne nalaze često mjesto u današnjim izvedbama. Jer lakše je i komotnije obrtati Brahmsa ili Čajkovskog po iksti put nego hvatati se ukoštac s instrumentalnim olujama Bartókova Čudesnog mandarina, baletnom partiturom jezovitoga sadržaja koja na koncertnom podiju mora izazvati istu dramu kao i na sceni.

To se ovaj put i dogodilo zahvaljujući energiji i tehnici svirača, kao i sinergiji s temperamentnim dirigentom.

Ekskluzivno su odzvučale Simfonijske etide za glasovir i orkestar Thierrya Escaicha, jednog od najvažnijih autora nove generacije francuskih skladatelja. Iako djelo pati od boljke zajedničke mnogim današnjim skladateljima, jednostavno je predugo, pažljiva i bravurozna izvedba pijanista Seong-Jin Choa učinila ga je privlačnim u brojnosti mnogih zakučastih izvora suvremena pijanizma. 

 

Izvor: Jagoda Martinčević / Jutarnji list

Foto: Tomislav Jagar