„Nedavno sam otkrio vašu Doru Pejačević i njezinu fascinantnu Simfoniju u fis-molu. Dora je nevjerojatna skladateljica“, rekao nam je slavni britanski pijanist, orguljaš i dirigent, koji za koncert 13. veljače priprema improvizacije i iznenađenja.
U susret novoj sezoni i gostovanjima blistavih orkestara i pojedinaca razgovaramo s britanskim virtuozom koji se nakon tri godine vraća u Lisinski, u kojem je nastupio mnogo puta, često sa svojim najboljim prijateljem, našim pijanistom Mladenom Janjaninom.
Sprijateljili su se studirajući na Royal College of Music u Londonu. Maestro Janjanin, rođeni Vinkovčanin, tamo je studirao glasovir, komornu glazbu, kompoziciju i dirigiranje, a diplomirao je sa samo 19 godina, kao najmlađi u povijesti te institucije!
Prvi put dvojica prijatelja koncertirala su pod kupolom Lisinskog 1984. godine, kao glasovirski duo, a posljednji put dosad Marshall je u našoj dvorani nastupio 2024., kao pijanist i dirigent sa Slovenskim filharmonijom...
Ovaj put, 13. veljače 2027., očekuje nas njegov orguljaški solo koncert. Na njemu će biti i i njemu osobito drage improvizacije, pa i one na hrvatske teme!
Simpatični maestro mnogo je puta u našem razgovoru spontano prešao na hrvatski jezik; to ne čudi jer je Lijepu našu prošao uzduž i poprijeko. Inače službeno živi na Malti ali, ne računajući stalna gostovanja po svijetu, najviše je u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje su mu supruga Jennifer, sin James i kći Martina, koji se školuju ondje.
Kakva su vaša sjećanja na Zagreb i Lisinski?
Zagreb je grad velike kulture, a tu živi i moj najbolji prijatelj Mladen, profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Često dolazim u Hrvatsku i vidio sam puno toga. Zaista mi je teško izdvojiti što mi je najljepše!
Ovaj put dolazite u Lisinski s orguljaškim programom. Što je najvažnije kod orgulja? Jesu li veće orgulje obično bolje?
Ne nužno, nipošto. Sve ovisi o kvaliteti instrumenta, o tome kako je izgrađen, gdje se nalazi, kakav je zvuk u toj crkvi ili dvorani…
Koje su za vas najbolje orgulje na svijetu?
Svakako, one u katedrali Notre-Dame u Parizu. Izvrsne su i one u Westminsterskoj opatiji u Londonu, zatim su tu prekrasne orgulje katedrale u francuskom Toulouseu… Mnogo je sjajnih orgulja u Europi, ali i izvan nje.
Koja je glavna razlika za orguljaša kad svira u crkvi i koncertnoj dvorani?
Naravno, u dvorani je prilično drukčija akustika. U crkvi se tonovi duže čuju, dok su koncertne dvorane više „suhe“, ali zato nema suvišne jeke. U koncertnoj dvorani je zvuk orgulja izravniji jer svirate ispred publike, pa vas ona lijepo vidi. U crkvi ste otraga, gore na koru i publika obično ne može ni vidjeti umjetnika, osim kad ustane i nakloni se.
U veljači nam dolazite s vrlo raznovrsnim programom!
Da, želja mi je pružiti publici raznolik program skladbi za orgulje. Želim da bude i lijepo i uzbudljivo. Počinjem vlastitom improvizacijom, Intradom. Slijedi suvremeni kanadski kompozitor Andrew Ager, rođen 1962. i njegova Toccata i fuga, op. 30, br. 1. Ager piše simfonije, opere, komornu i solo glazbu koja je vrlo bliska jazzu, pa je jako volim.
Nadalje, tu je Francuz Jean Roger-Ducasse (1873. – 1954.) i njegova prekrasna Pastorala. Onapokazuje sve boje orgulja. Zatim američki skladatelj, orguljaš i pedagog George C. Baker, rođen 1951., kod kojeg je zanimljivo da je i liječnik; piše u duhu francuske romantične orguljaške tradicije i također je jedan od mojih omiljenih skladatelja. Od tog Teksašanina čut ćemo Toccatu The Wild Ouest (Divlji zapad).
Iz peraaustrijskog skladatelja Franza Schmidta (1874. – 1939.), čiji je život bio pun udaraca ali je pisao divnu glazbu, svirat ću Varijacije i fugu na temu iz njegove opere Fredigundis. Napokon, Šesta simfonija u g-molu, op. 42, br. 2 francuskog skladatelja Charlesa-Mariea Widora (1844. – 1937.) zaključit će program prije nego opet odsviram jednu svoju improvizaciju, ovaj put na popularne hrvatske glazbene teme.
Na koje? Možete li nam otkriti neke?
Ha ha, ne još, pričekajte, neka to bude iznenađenje. Ali u improvizacijama zaista uživam!
Jesu li orgulje instrument koji pruža najveće mogućnosti improvizatoru?
Po mojem mišljenju, svakako. Orgulje su poput cijelog orkestra. One su instrument koji može izraziti, najkraće rečeno, različite dimenzije glazbe.
Što treba imati vrhunski improvizator?
Prije svega, mnogo osjećaja za glazbu. Zatim je nužna bogata mašta, ali i vrhunska tehnika. Improvizator stvara glazbu „na licu mjesta“ i ona mora biti takva da publici bude lijepo i umjetnički dojmljivo, ali i zanimljivo i atraktivno.
Koliko su vaša supruga i djeca povezani s glazbom?
Prilično! Sin James studira glazbu na Cambridgeu, glasovir, a ima i bend u kojem svira električnu gitaru. Kći Martina pjeva i svira fagot. Supruga Jennifer mi pomaže u organizaciji karijere, a inače ima lijepu pekarnicu i peče izvrstan kruh i peciva!
Jako volite američku glazbu, od jazza i Gershwina do mjuzikala…
Fasciniraju me Gershwin, Leonard Bernstein i drugi koji su povezali klasičnu glazbu i jazz. Oduševljavaju me osjećaji koje oni provlače kroz svoje kompozicije.
Koliko poznajete hrvatske skladatelje?
Nedavno sam otkrio vašu nevjerojatnu skladateljicu Doru Pejačević, njezina Simfonija u fis-molu je fascinantna! Rado bih je dirigirao jednoga dana. Dora je sjajna i nevjerojatno uzbudljiva skladateljica. Njezinu glazbu trebalo bi više izvoditi i drago mi je da se to sve češće događa, koliko vidim i čujem, u Hrvatskoj i u svijetu.
Maestro, vaša poruka publici za koncert u Lisinskom 13. veljače?
Jako se veselim ponovnom zajedničkom doživljaju s publikom u Zagrebu. Vjerujem da će doći mnogo ljubitelja glazbe, a ja ću sa svoje strane prije koncerta sve dobro najaviti na svojoj Facebook stranici. Siguran sam da će to biti velik doživljaj. Dragi hrvatski prijatelji, vidimo se!
Razgovarao: Hrvoje Dečak / KDVL
***
(P)ostanite pretplatnik ciklusa Lisinski subotom i uživajte u ovom i još 12 koncerata u sezoni 2026./2027.! Uvjete pretplate i program svih koncerata pogledajte OVDJE.
Lisinski subotom – najbolje iz svjetske glazbe na jednome mjestu!