S glazbenim stvaralaštvom Mije Dimšić upoznali smo se zahvaljujući hitovima poput Život nije siviBezimeni, a nakon toga uslijedili su brojni drugi hitovi, koncerti, nastup na Eurosongu.

 

Mia je u intervjuu otkrila kako se odvijalo stvaranje materijala za novi nosač zvuka, kakve su promjene obilježile njezinu novu kreativnu fazu i gdje će sve nastupiti nakon koncerta u Lisinskom u nedjelju, 26. studenoga.

 

 

„Gotovo sve pjesme za album nastale su tijekom 2021. godine, posebno u zimi te godine kada je još sve bilo zatvoreno zbog korone i u tom mi se trenutku činilo da je sjedenje doma i pisanje pjesama jedini način da se osjećam svrhovito. Poslije smo to još sve malo dotjerali i više puta zvučno mijenjali u studiju, a na albumu je sveukupno radilo čak 6 različitih producenata ili producentskih timova te je on miks raznih pop-stilova. Rekla bih da je pronalaženje zvuka svakoj pjesmi bilo izazovnije od samog pisanja i ponekad jednostavno treba vremena da neku pjesmu osjetiš i moraš isprobati više verzija dok ne vidiš da je to to. Presretna sam kako je na kraju sve ispalo i mislim da si bolji poklon za rođendan nisam mogla ni zamisliti.“

 

 

„Koliko god da su pjesme produkcijski raznolike, zajednički naziv im je definitivno storytelling. Inspiracija je dolazila iz svih smjerova: neke pjesme sam započela nakon što bih nešto sanjala, za jednu sam se prisjetila zgode iz srednje škole kad sam jednom dečku prišla i tražila ga broj u McDonald’su, za neke sam uronila u razdoblja kada sam se osjećala jadno ili tjeskobno, a neke tematiziraju likove iz filmova i knjiga ili likove koje sam u potpunosti izmislila. Veliku pažnju posvećujem tekstovima i zabavno mi je precizno dočaravati ljude, mjesta i neke specifične uspomene i detalje dok stvaram. Mislim da pjesma nikad neće biti dobra ako proces stvaranja nije pomalo zaigran i ako ja kao autorica u tom procesu ne uživam.“

 

„Sve su pjesme izvorno pisane na engleskom, a tekst je ponekad nastajao i paralelno s glazbom. Guilty pleasure izvorno nije trebala imati svoju hrvatsku verziju Netko drugi, ali onda se dogodila pobjeda na Dori i odlazak na Eurosong i činilo nam se smisleno napraviti i hrvatsku verziju. Na sličan su način nastali i moji noviji singlovi Stranac kojeg znam i Ništa ili sve, koji su također prijevodi pjesama na engleskom s albuma Monologue.

U pravilu ne volim prevoditi pjesme, ali ove su melodije dobro disale na oba jezika. Obično već kad pišem, osjetim koji jezik ta melodija traži, kao i moji autorski suradnici. Ponekad će pjesma krenuti iz već gotove melodije te ću iz nule smišljati tekst, a ponekad točno znam o čemu želim pisati te po tome radim melodiju. Nema pravila i baš zato je pisanje toliko zabavno. Nikad ne znaš kamo će te ideja odvesti.“

 

„Za sve pjesme s ovog albuma snimili smo visualizere koje je režirala Iva Čaisa i svi će biti objavljeni kad i album na sve streaming servise, a spotove ćemo snimiti naknadno, svakako za naslovnu pjesmu Monologue i možda još koju.“

Volite li i sami osmisliti priču za videouradak? U kojoj mjeri sudjelujete u osmišljavanju videospotova ili sve prepuštate redatelju?

„Ne volim se puno miješati u vizualni dio posla jer smatram da za to nisam pretjerano talentirana. Ako baš imam neku sugestiju ili znam što sigurno ne želim, to ću, naravno, i dati do znanja, ali uglavnom volim povjeriti sve ljudima za koje znam da su talentirani i da će tim pjesmama dati neki svoj poseban pečat, baš kao što je to učinila Iva kad je snimala visualizere za album Monologue.

 

„Mislim da se u današnjem društvu, posebno zapadnjačkom, uspjeh malo previše poistovjećuje s karijerom. Uspjeh može biti brak, majčinstvo, putovanja, brojna prijateljstva, financijska stabilnost, svakodnevna šetnja po omiljenom parku, odlično pripremanje kolača… A može biti i puno manje konkretan od svega toga i ne vjerujem da za različite osobe postoji ista definicija uspjeha. Za mene je uspjeh ako ispunjeno provodim svoje dane i na kraju svake godine pogledam iza sebe i shvatim koliko sam bogatija za iskustva, ljude, misli i samospoznaju nego prethodne. Karijera će rasti pa padati kao i sve drugo, ponekad bez ikakvog logičnog razloga, i to je sasvim u redu. U tom smislu, uspješan je onaj čovjek koji može i rasti i padati s osmijehom na licu, ili barem obje varijante relativno spokojno prihvatiti. Ta je osoba u startu pobjednik kojim god putem krenula i nekako mi se čini da je to poanta svega.“

„Tijekom adventa će biti dosta koncerata, a sve ćemo to otvoriti koncertom 26. studenoga u Lisinskom, čemu se jako veselim. Osim toga, zasad me čekaju koncerti u Slavonskom Brodu, Dubrovniku, Županji, Bjelovaru, Čepinu… I ono što me najviše veseli, finale će biti u mom Osijeku za doček Nove godine u podne. Ovo je nepotpuna lista jer se dosta toga još dogovara, ali koga god zanimaju detalji, neka svakako poprati moje društvene mreže gdje ću to sve na vrijeme najaviti.

 

„Nisam nikad ciljano mijenjala imidž, ali na sceni sam već 8 godina i to su bile izuzetno formativne godine te mislim da ne bi ni bilo normalno da sam sve to vrijeme bila ista i da su mi se sviđale iste stvari. Odijevam se onako kako mi se u tom razdoblju odijeva, ne mislim puno o tome. Što se tiče zvuka, njega ciljano malčice promijenim na svakom albumu. Volim da je album sam po sebi jedna cjelina i da odražava specifičan trenutak u mom životu.

Sigurna sam da će i album na hrvatskom koji spremam početkom 2024. godine, a koji upravo dovršavamo u studiju, ljudima opet biti malo drukčiji jer se i cijela moja glazbena ekipa mijenja baš kao i ja i svi kroz godine drukčije izražavamo svoje ideje.“

„Volim glazbu raznih žanrova, ali statistički najviše slušam pop i country, što se može čuti i u mom stvaralaštvu. Volim Taylor Swift, Johna Mayera, Eda Sheerana, Lolu Marsh, Alison Krauss, Jewel, Katie Meluu, Sigrid… A to bi bio samo početak liste. U svakom žanru postoji i ono što će mi se svidjeti i ono što neće, pa tu stvarno nisam kategorična.“

 

Izvor: Novi list